VANJSKI VODOVOD

Vanjski vodovod je vanjska cijevna mreža s pomoću koje vodu dovodimo od vodozahvata do potrošača, odnosno do priključka zgrade ili kuće.

Ovisno o konfiguraciji tla i o tome gdje vanjski vodovod prolazi, razlikujemo:

a) gravitacijski vodovod

b) tlačni vodovod: tlačni i tlačno-gravitacijski vodovod

• Gravitacijski vodovod

Gravitacijski vodovod je takav vodovod kod kojeg se vodozahvat nalazi na višoj razini od mjesta potrošnje (grada, sela ili naselja).

Kod gravitacijskog vodovoda, voda prirodnim padom tj. gravitacijom dolazi do potrošača.

Na slici 6-1 prikazan je gravitacijski vodovod sa svim svojim sastavnim dijelovima.

• Vodozahvat je mjesto gdje se voda zahvaća, odnosno sakuplja. Sakupljanje vode vrši se preko sakupljanja podzemnih voda, sakupljanja izvora i sakupljanja nadzemnih voda.

• Rasteretne posude imaju zadatak poništavati tlak. Rasteretne posude se postavljaju samo u onim slučajevima gdje je visinska razlika vodozahvata i potrošača velika. Kao što se vidi iz slike 6-1, rasteretne posude postavljaju se na svakih 50 metara visinske razlike. U rasteretnim posudama, koje su betonske građevine, voda se smiri, a potom iz rasteretne posude ponovno gravitacijom (prirodnim padom) teče do potršača.

• Vodospremi su betonske građevine koje se nalaze u zemlji, a u njima se regulira razlika između dotoka i odtoka vode. Naime voda neprestano dolazi u vodosprem, no potrošnja vode nije uvijek ista. Drugim riječima, vodosprem omogućuje ravnomjernu potrošnju vode. 

• Tlačni vodovod

Tlačni je vodovod takav vodovod kod kojeg je vodozahvat na istoj ili nižoj razini od potrošača. U ovakvim slučajevima u vodovod se ugrađuje pumpno - crpno postrojenje koje se nalazi uz vodozahvat, a kojem je zadatak transportirati vodu do potrošača.

• Tlačno-gravitacijski vodovod

Tlačno-gravitacijski vodovod je kombinacija gravitacijskog i tlačnog vodovoda.

I. slučaj

Kod tlačno - gravitacijskog vodovoda prikazanog na slici 6-2 vidimo da se između vodozahvata i mjesta potrošnje prepriječilo uzvišenje, brdo. Na brdu se onda izrađuje vodosprem.

II. slučaj

Tlačno-gravitacijski vodovod (slika 6-3) rabi se uglavnom u ravničarskim krajevima. Vodotoranj kod ovoga vodovoda ima ulogu vodosprema.

• Vodotornjevi postavljaju se na metalnu ili betonsku konstrukciju.

• Vodotornjevi mogu biti različitog oblika. 

• Visina vodotornja određuje tlak u vodovodnoj mreži.

Vodovodne cijevi najčešće su izrađene iz lijevano-željeznih materijala (nodularnog lijeva), čelika, azbest-cementa i armiranog betona, kao i od različitih polimernih materijala (PVC i PE-HD).

Način spajanja vodovodnih cijevi ovisi o vrsti materijala koji se koristi za izradu istih, a može biti: naglavno (lijevano-željezne cijevi), prirubnički (čelične ili lijevanoželjezne cijevi) ili zavarivanjem (čelične i polimerne cijevi).

Armaturu vanjskih vodovoda uglavnom čine ventili različitih namjena, taložnici i hidranti.

• Razvod vodovodne mreže

Razvod vodovodne mreže unutar naselja ili grada izvodi se na dva načina, u obliku grana (granasti razvod) i u obliku prstena (prstenasti ili kružni razvod).

Granasti razvod

Prstenasti razvod

Čišćenje vode

Čišćenje vode obavlja se na tri načina:

• mehaničko čišćenje vode (taloženjem i cijeđenjem),

• kemijsko čišćenje vode (neutraliziranje kiselosti, smanjivanje tvrdoće i odstranjivanje mirisa)

• biološko čišćenje vode (uklanjanje klica i bakterija)

UNUTARNJI VODOVOD

Pod unutarnjim vodovodom ili unutarnjim razvodom podrazumijeva se dio vodovoda od vodomjera koji se nalazi u vodomjernici do cjelokupne instalacije sa svim izljevima, odnosno potrošnim mjestima (sudoperima, umivaonicima, kadama, uređajima za pranje ...).

Granica unutarnjeg i vanjskog vodovoda

Unutarnja instalacija može biti gornja, donja i kombinirana.

Projektiranje unutarnje razvodne mreže ovisi o:

• načinu postizanja tlaka u instalaciji,
• visini objekta i
• raspodjeli potrošnih mjesta - trošila.

Raspored trošila u stambenom objektu određuje projektant zgrade na tehničkoj dokumentaciji, ta tehnička dokumentacija je podloga instalateru za izradu vodovodne i kanalizacijske mreže.

Za dimenzioniranje unutrašnje vodovodne mreže, potrebno je imati niz podataka kao npr.:

• Preporučljiva brzina strujanja vode iznosi: od 1 do 1,5 m/s

• Preporučljivi tlak kod najvišeg potrošnog mjesta trošila u kući iznosi: od 1 do 1,5 bar

• Približnu, potrebu za pitkom vodom u kućanstvu, za jednu osobu:

Cijevi unutarnjeg vodovoda izrađuju se iz čeličnih, bakrenih, polimernih i višeslojnih materijala.

Slika 6-5a Ilustracija unutrašnjeg vodovod izveden iz polimernih materijala (PP-R - a)

• Spajanje cijevi unutrašnjeg razvoda ovisi o materijalu cijevi za izradu razvoda:

• Ugradnja unutrašnjeg razvoda se može izvesti podžbukno ili nadžbukno.

Slika 6-5b Prikazuje podžbukni (lijevo) i nadžbukni (desno) razvod pitke vode.

• Instalaciju unutarnjeg razvoda treba postaviti samo na unutarnje zidove ili po unutarnjoj strani vanjskog zida !

• Instalaciju se nikako ne smije pričvršćivati za druge instalacije, npr. vezati za električne instalacije, ili kanalizacijske instalacije.

• Instalaciju unutarnjeg razvoda valja voditi samo VODORAVNO ili OKOMITO po zidu !

• Smetnje kod unutarnjeg vodovoda

Smetnje kod unutarnjeg vodovoda su štetne pojave i javljaju se zbog nepoznavanja osnovnih predznanja o instalacijama. U instalacijama unutarnjeg vodovoda može doći do pojave slijedećih smetnji:

• Vodeni udari i podrhtavanje - do podrhtavanja dolazi uslijed vodenih udara prilikom naglog zatvaranja protoka, pa je važno izbjegavati naglo zatvaranje jer pri tome se sila gibanja pretvara u tlak.

• Šumovi i zujanja - pojavljuju se ako cijevi nisu dobro pričvršćene ili postoji prisutnost zraka u cijevima.

• Smrzavanje cjevovoda - cijevi se postavljaju samo na unutarnjim zidovima ili na unutarnjoj strani vanjskog zida. Cijev je potrebno dobro i propisno izolirati. U slučaju jake zime poželjno je pustiti da voda polagano teče jer to predstavlja manji trošak nego cijena popravka i štete izazvane puknućem unutarnje vodovodne cijevi.

• Zaštita od električne struje - postiže se samo ispravnim uzemljenjem. Valja izbjegavati križanje vodovodnih cijevi (naručito čeličnih pocinčanih) s instalacijom električne struje.

• Armatura unutarnjeg vodovoda

Armatura ima niz zadaća, a neke od njih su otvaranje i zatvaranje protoka vode, istakanje vode i osiguravanje stalnog tlaka vode.

Podjelu armature unutarnjeg vodovoda možemo podijeliti na: zapornu armaturu, vodoravnu armaturu, sanitarnu armaturu, i zahodsku armaturu.

a) zaporna armatura

U zapornu armaturu uglavnom ubrajamo gornje dijelove ventila i slavine (slika 6-6). Zaporna armatura služi isključivo za otvaranje i zatvaranje protoka vode. Gornji dijelovi mogu biti različitih oblika i kvalitete izrade.

b) vodovodna armatura

Vodovodna armatura ugrađuje se u instalaciju s ciljem da se olakša protok vode. U vodovodnu se armaturu ubrajaju različite vrste ventila, primjerice protočni (ili zaporni), sigurnosni, redukcijski, nepovratni.

c) sanitarna armatura

U sanitarnu armaturu ubrajamo uređaje ili naprava uz pomoć kojih održavamo čistoću prostora i osobnu higijenu.

Sanitarna armatura ugrađuje se u sanitarne prostorije, tj. kuhinje i kupaonice, a u nju se ubrajaju različite vrste mjiešalica, ukrasnih ventila, savitljivih cijevi i nosača za različite svrhe, primjerice toaletnog papira, čvrstog ili tekućeg sapuna, ručnika itd.

Miješalice (slika 6-7) koje se postavljaju na sudoper, umivaonik, kadu ili tuš-kabinu mogu biti zidne ili stojeće, jednoručne ili dvoručne, te savitljive cijevi koje se postavljaju najčešće nad kadu ili tuš kabinu.

Garniture za dotok i odtok vode također se ubrajaju u sanitarnu armaturu.

Također u sanitarnu armaturu možemo ubrojiti i kutne ventile, koji omogućavaju priključak sanitarne armature na instalaciju pitke i potrošne tople vode:

Primjer montaže kutnog ventila

Dakle svu armaturu i uređaje iz sanitarnih prostorija (miješalice, perilice, vodokotliće), priključujemo preko kutnih ventila, jer se ta armatura mora servisirati ili zamijeniti novom, a kutni ventili nam pomažu da to jednostavno i brzo obavimo, bez nepotrebnog zatvaranja protoka u cijeloj sanitarnoj prostoriji ili stambenom objektu.

c) zahodska armatura

Zahodska armatura ima zadaću oprati ili isprati sanitarni uređaj - zahodsku školjku ili pisoar. U tu armaturu se ubrajaju različite vrste vodoispirača na tlak te vodokotlići koji mogu biti različitih izvedbi - jednokoličinski i dvokoličinski.

Bez obzira na podjelu unutarnje armature, ona mora biti kvalitetna i lijepog izgleda. Stoga se s tim u vezi ova armatura danas na tržištu pojavljuje u tri izvedbe i to:

Izgled, dizajn, oblik, kvaliteta i cijena parametri su po kojima prepoznajemo je li neka armatura standardna, extra ili se de luxe izvedba.

Više o sanitarnim prostorijama, uređajima, armaturi i montaži iste govorit ćemo u predmetu Instalacije za odvodnjavanje.

• Spojni vod

Spojni vod je dio vodovoda koji vanjski vodovod pod pravim kutom spaja s unutarnjim priključkom zajedno s vodomjerom.

Spojni vod se ne poliježe istovremeno s magistralnim vodom, jer se ne zna gdje će potrošač poželjeti staviti priključak. Spojni vod izvodi tvrtka koja vodi brigu o vanjskom vodovodu i kakvoći vode koju isporučuje (Vodovod i odvodnja d.o.o.).

Kod privatnih kuća spojni vod se priključuje na vodomjernicu (šaht), koji ima dimenzije 1200 (dužina) x 800 (širina) x 1500 (visina), s poklopcem na vrhu.

Vodovodni priključak može se ugraditi u posebni ormarić u podrumu zgrade ili u zasebni ormarić za svaki stan.

U vodomjernici (Slika 6-9) ili u ormarić (slika 6-10) nalazi se priključak za vodu koji se sastoji od dvaju ventila i vodomjera. Tu je eventualno još i regulator tlaka, čiji je zadatak da snizi tlak u vanjskom vodu, koji iznosi 8 bara i više, na tlak u kućnoj instalaciji od 3 do 5 bara ( ≈ 4 bar).

Slika 6-11 Prikazuje vanjski magistralni vod koji prolazi javnim putem (cesta, ulica). Spoj voda s priključkom i unutarnji vodovod (razvod) koji je jednim dijelom u kuhinji, a drugim dijelom u kupaonici.

• Kućni priključak

Sve kućne instalacije, bilo da se radi o vodovodnim i plinovodnim instalacijama ili instalacijama centralnog grijanja, ako se toplina za centralno grijanje dobiva iz gradske toplane, izvodi se tako da se na odgovarajućem mjestu priključuje na vanjsku mrežu kojom upravlja lokalni distributer.

U našem je slučaju za vodu to je Vodovod i odvodnja, za plin Gradska plinara, za toplinu HEP - toplinske mreže.

Ovlašteni distributeri upravljaju određenom mrežom te propisuju uvjete priključka i eksploatacije. S obzirom na to da su plinske instalacije podvrgnute posebnim propisima, kod njih su uvrježeni pojmovi kućni priključak te mjerni i nemjerni dio instalacije.

Mjerni i nemjerni dio vodovodne instalacije nalazi se u vodomjernici, a definiran je vodomjerom. Vodomjer dijeli mjerni od nemjernog dijela vodovodne instalacije. Za otklanjanje kvarova na namjernom dijelu, zaduženo je lokalno vodovodno poduzeće, dok je za otklanjanje kvarova na mjernom dijelu odgovoran vlasnik stambenog objekta.

Slika 6-16 daje pregled mjernog i nemjernog dijela instalacije: