VRSTE I PODJELA GRIJANJA

Ključne riječi:

Postignuća učenika. Učenik će:

Tijekom jeseni, zime i proljeća (od 1. listopada do 1. svibnja), kako bismo postigli uvjete za ugodan boravak, potrebno je osigurati zagrijavanje prostorija, kako bismo postigli parametre ugodnosti (temperaturu od 18 do 22 °C, vlažnost zraka iznad 30% i manju od 65%).

Tijekom zimskog i jesenskog perioda, zagrijavanje prostorije moguće je postići na tri moguća načina:

  • mjestimično ili lokalno

  • centralnim grijanjem,

  • centralnim daljinskim grijanjem.

MJESTIMIČNO ILI LOKALNO GRIJANJE

Kod mjestimičnog ili lokalnog grijanja toplina se proizvodi u posebnim ložištima, odvojeno za svaku prostoriju. Mjestimično grijanje je grijanje različitim pećima na kruta, kapljevita i plinovita goriva, ili grijanje električnom strujom.

PEĆI NA KRUTA GORIVA

Peći na kruta goriva su kamini s otvorenim ložištem (slika 2-1), željezne peći (slika 2-2) i keramičke ili kalijeve peći (slike 2-3 i 2 - 4).

Kamini s otvorenim ložištem su najstarije peći za zagrijavanje prostorija. Do zagrijavanja prostorije dolazi zračenjem topline. 

Iskoristivost ovakvog grijanja je 10 - 15%, a najveći dio topline, zajedno s dimnim plinovima, kroz dimnjak odlazi u atmosferu.

Danas se kamini upotrebljavaju samo radi dekoracije prostora.

Glavni nedostatak ovakvih vrsta peći je što ne mogu brzo zagrijati prostor.

ŽELJEZNE PEĆI

Željezne peći su peći s malom akumulacijom topline. Izrađuju se od lijevanog željeza ili čeličnog lima, a s unutarnje strane obložene šamotom koji ih štiti od prekomjernog isijavanja.

Regulacija odvajanja topline postiže se dovodom zraka u ložište, a time se pospješuje ili usporava izgaranje goriva.

KALIJEVE ILI KERAMIČKE PEĆI

Kalijeve ili keramičke peći su peći s velikom akumulacijom topline (slika 2 - 3 i 2 - 4).

Nedostatak kalijeve peći je što one zauzimaju velik prostor. Te peći brže zagrijavaju prostor od željeznih peći, a regulacija temperature zagrijavanja se postiže isto kao i kod željeznih peći, dovodom veće ili manje količine zrak u ložište.

Iskoristivost kalijeve peći je prilično visoka i iznosi od 60 - 70%, a kao gorivo mogu poslužiti drvo ili ugljen.

PEĆI NA KAPLJEVITA GORIVA

Kod peći na kapljevita goriva se kao gorivo koristi lako loživo ulje (slika 2 - 5).

Lako loživo ulje iz spremnika, koji sadrži 10 - 15 litara ulja, teče slobodnim padom do nivo-posude s plovkom, čiji je zadatak održavati stalnu razinu ulja. 

Iz nivo-posude s plovkom, ulje struji kroz regulacijski ventil (slika 2-6), u komoru za izgaranje (gorionik-isparivač),(slika 2-7):

Nakon paljenja, uslijed djelovanja topline plamena, ulje isparava te se miješa sa zrakom koji se dovodi kroz otvore u posudi plamenika, a potom izgara.

Toplina se kod peći na kapljevita goriva većinom odaje konvekcijom, a djelomično zračenjem.

Iskoristivost ovih peći je otprilike 70%. Pale se električno, užarenom spiralom, odnosno visokonaponskom električnom iskrom.

PLINSKE PEĆI

U odnosu na grijanje krutim i kapljevitim gorivom, grijanje plinom ima brojne prednosti:

- jednostavno posluživanje (nema dopreme goriva ili odstranjivanja pepela),

- brzo se postigne željena temperatura prostorije.

Prema načinu odavanja topline postoje plinske peći sa infracrvenim zračenjem (slika 2-8, 2-9 i 2-11) i plinske peći s konvekcijskim prijenosom topline (slika 2-10).

Zbog visoke temperature usijanih ploča, infracrvene peći emitiraju infracrvene zrake koje se na ozračenim površinama pretvaraju u toplinsku energiju. 

Plinske peći s infracrvenim zračenjem (slika 2-11), služe za grijanje visokih prostorija (radioničke hale, sporske dvorane i sl.) 

Plinske peći s konvekcijskim prijenosom topline su pogodnije za duže zagrijavanje boravišnih prostorija od preostalih navedenih plinskih peći.

Izgled plinske, konvekcijske peći:

Sve plinske peći, bez obzira na izvedbu, moraju imati sigurnosne uređaje (slika 2-12 i 2-13) koji sprječavaju prodiranje neizgorjelog plina u prostoriju. 

Paljenje se obavlja ručno, a goreći plamen grije bimetalnu podlogu koja otvara ventil za dovod plina. U slučaju da se plamen gasi, ventil se zatvara.

GRIJANJE ELEKTRIČNOM STRUJOM

S obzirom na to da je struja izrazito skup energent, ovaj način zagrijavanja nije dobro rješenje. Međutim, grijanje električnom može se koristiti u prijelaznom razdoblju ili kao dodatni način zagrijavanja.

Predstavnici ovog tipa zagrijavanja u električne grijalice (slika 2-14), koja se u većini slučajeva postavlja u kupaonicama, zatim termoakumulacijske peći, električni radijatori različitih veličina (slika 2-15) i kaloriferi.

CENTRALNO GRIJANJE

Centralno grijanje je vrsta grijanja kod kojeg se toplina proizvodi u kotlovnicama te se pomoću prijenosnika topline (vode, pare ili zraka) dovodi u pojedine prostorije (slika 2-16).

Kotao na lož ulje - kondenzacijski

Kondenzacijski plinski kotao

Kotao za centralno grijanje pelet/drva

Za zagrijavanje mogu poslužiti kruta, kapljevita ili plinovita goriva i električna struja.

Brojne su prednosti ovakvog načina grijanja: ekonomičnije izgaranje goriva u većim kotlovima, mogućnost lakog podešavanja izgaranja i preciznija regulacija temperature, nema prijenosa goriva po prostorijama (kao kod mjestimičnog grijanja), nema pepela ili dnevnog paljenja vatre.

Međutim, nedostatak centralnog grijanja su veliki investicijski troškovi za izradu samog grijanja, pa centralno grijanje nije ekonomično u kratkim prijelaznim vremenskim razdobljima.

Grijaća tijela (GT) u prostorijama zauzimaju mali prostor i estetski su prihvatljiva.

CENTRALNA GRIJANJA NA DALJINU

Centralno grijanje na daljinu je slično centralnom grijanju (slika 2-17).

Kod centralnih grijanja na daljinu toplina se proizvodi u centralnoj kotlovnici istodobno za nekoliko zgrada, cijelo naselje ili nekoliko naselja.

Primjer tog načina grijanja su toplane u Kuševačkoj i Zagorskoj ulici u Zagrebu.

Prednosti daljinskog centralnog grijanja u odnosu na kućno centralno grijanje su:

  • nema transporta goriva u pojedinim zgradama,

  • bolja iskoristivost goriva lošije kvalitete,

  • veća pogonska sigurnost i smanjeno onečišćenje okoliša.

Nedostatci centralnog grijanja na daljinu:

  • velika tromost sustava,

  • točno je određen datum početka rada toplane (točno se zna kada je sezona grijanja a kada ne)

  • enormni investicijski troškovi.

Centralno daljinsko grijanje primjenjuje se za grijanje stanova, škola, bolnica i sl.

U toplanama se osim topline, često proizvodi i električna energija. Para iz toplane može se koristiti u tvorničkim kompleksima npr. za glačanje, kuhanje ili pripremu potrošne tople vode.

Golem nedostatak predstavljaju veliki gubitci topline tijekom transporta, ukoliko dođe do oštećenja izolacije nakon nekog vremena.

Što smo naučili ?

  1. Na koje sve načine možemo zagrijavati prostor ?

  2. Koje su vrste peći za mjestimično grijanje ?

  3. Koja je iskoristivost navedenih peći za mjestimično grijanje ?

  4. Može li se kod navedenih peći regulirati temperature prostora ?

  5. Slikom prikaži centralno grijanje.

  6. Koje su prednosti centralnog grijanja ?

  7. Koji su nedostatci centralnog grijanja ?

  8. Skicom prikaži centralno grijanje na daljinu.

  9. Koja je razlika između centralnog grijanja i grijanja na daljinu ?

  10. Kod kojeg se grijanja može upotrebljavati lošija kvaliteta goriva ?

  11. Kod kojeg je grijanja pogonska sigurnost veća ?

  12. Kod kojeg je grijanja veće smanjenje onečišćenja okoliša ?

 

DOMAĆA ZADAĆA

 Za domaću zadaću, riješite zadatke u radnoj bilježnici "TEHNOLOGIJA GRIJANJA I KLIMATIZACIJE", stranice: 13, 14.